Naši najbliži su tu da podijele s nama sve radosti i gorčine života. Tu su kad slavimo sreću i uspjeh, dijelimo tugu, tražimo podršku ili trebamo utjehu. Svatko to radi na svoj način i pitanje je da li uvijek dobivamo ili dajemo ono što je zaista potrebno u nekom trenutku. Neke riječi utjehe ne samo da smo često čuli, nego smo ih i sami koristili u nastojanju da nekoga utješimo. Koliko su pomogle i da li uopće?

 

Nemoj plakati

Plačemo iz raznih razloga. Zbog nemoći, povrede, gubitka, boli, razočarenja. Kad nam netko kaže da ne plačemo u nastojanju da nas utješi, zaustavlja proces koji nam olakšava nositi se sa situacijom koja nam je u tom trenutku preteška. Čim prestanemo plakati, za onog tko nas tješi, misija je završila. Rekao je da ne plačemo i prestali smo plakati, ali nismo prestali zbog sebe, nego zbog njega. Time ne nestaje uzrok naših suza, a postoji opasnost da zbog susprezanja plača osjetimo fizičku bol, najčešće u grlu ili u prsima, s osjećajem da ćemo se utopiti u vlastitim neisplakanim suzama. 

 

Znam kako ti je

U nastojanju da pokažete razumijevanje prema onome kroz što osoba koju želite utješiti prolazi, lako se izgovaraju riječi „znam kako ti je…“.  Ako osoba zna da niste imali slično iskustvo, s pravom može pomisliti – nemaš pojma kako mi je. Čak i da ste proživjeli nešto slično tome, vaš i njen doživljaj toga mogu biti potpuno različiti i zato nikad ne možete znati kako je nekom drugom. U očekivanju razumijevanja od onoga od koga traži utjehu, zbog tih riječi svatko može doživjeti dodatno duboko razočaranje i nepovjerenje. Mnogo prikladnije i mnogo bliže istini, bilo bi reći – ne mogu ni zamisliti kako se sad osjećaš.

 

Nije to ništa

Ovakva utjeha često je upućena djeci, kad padnu, rastuže se, razočaraju ili dožive neku povredu, ali ni odrasli nisu pošteđeni takve neprikladne utjehe. To što se dogodilo možda i nije mnogo u usporedbi s nekim velikim problemima, ali nije da nije ništa. Umanjivanjem važnosti onoga zbog čega netko drugi pati, nećemo mu baš pomoći. U datom trenutku, u kojem proživljava nešto što ga je jako pogodilo, teško da može uspoređivati svoja ili tuđa prijašnja iskustva. Fokus pažnje je potpuno sužen na ono što mu se sada događa i kroz što prolazi, a umanjivanje veličine tog iskustva može doživjeti kao dodatno poniženje i izostanak potrebne podrške. Kako bi bilo umjesto toga pokazati interes i ponuditi pomoć? Kad se radi o razbijenom koljenu, možda će više pomoći puna pažnja (daj da pogledam) i akcija koja pomaže (očistit ću ti ranu, od toga bi ti pomalo trebalo biti bolje).

 

Proći će

Istina je – sve prođe. Ali dok traje, teško je i zamisliti kako je bilo prije, ili kako će biti jednog dana. Zamislite nekog tko trpi fizičku bol kako mu govorite – proći će, čak i ako pretpostavljate da bi bol mogla uskoro početi jenjavati. Za njega sad traje, nema ničeg prije, nema ničeg poslije. Postoji samo jedna želja i misao, a ta je da bol prestane. Vaša pažnja i usredotočenost na to što se događa sada i sudjelovanje u suzbijanju boli na način koji osobi odgovara, daju najviše što možete pružiti –  prisutnost, sudjelovanje i povezanost.

 

Tako je bilo i meni

Nije lako smoći snage i podijeliti s nekim drugim svoje probleme. Nije lako ni pronaći prikladne riječi kojima se to može opisati, a da ne bude pogrešno shvaćeno. Pokušajte zamisliti mukotrpan proces kroz koji netko prolazi dok razmišlja i traži prave riječi prije nego što odluči progovoriti o tome što ga muči. Na putu do stvarne biti onoga što želi reći, možda započne nesigurno, nekom nevažnom pričom koja vam je poznata ili dugim uvodom. Na nešto što prepoznajete kao iskustvo koje je slično vašem, možda osjetite poriv usporediti priču sa svojom i utješno kažete – tako je bilo i meni i ja sam tad……, ali time ćete prekinuti dugo pripremane riječi i skrenuti pažnju na sebe, svoje probleme i svoja rješenja, koja su možda bila dobra za vas, ali nisu od koristi nekom drugom. Suzdržite se i slušajte, jer se ovaj put ipak ne radi o vama.

 

 

Kako drugačije?

Nema jedinstvenog pravila koje će vrijediti za sve, niti vaša osobna iskustva mogu biti primjenjiva kad su drugi ljudi u pitanju. Najpoštenije bi bilo reći – ne znam kako točno utješiti nekoga. Ali možda on sam zna. Zato pitajte i dobit ćete točne upute kako će utjeha koju mu možete i želite pružiti za njega biti najdjelotvornija.