Oduvijek su se ljudi osvrtali oko sebe tražeći znakove po kojima će moći predvidjeti što ih čeka. Prepoznavali su ih, tumačili na razne načine, učili iz iskustva svojih starih, a sve u nastojanju da im nekako doskoče. Da budu barem pripremljeni, ako već ne mogu spriječiti to što ih čeka. Neizvjesno je postajalo izvjesno, a takvo je davalo osjećaj sigurnosti da se ipak nešto može učiniti – pripremiti se, osigurati ili otkloniti opasnost.

Od svih znanja, predikcija, proročanstava i upozorenja, danas je ostala popularna jedino vremenska prognoza. Predikcija kakvo će vrijeme biti sutra. Ili za vikend. Čisto da znamo što nam je činiti. Ako bude mraza ujutro, večeras treba pospremiti cvijeće. Bude li kiše, valja ponijeti kišobran. Za planirani roštilj ipak treba provjeriti kakvo će biti vrijeme. Predviđanje daje sigurnost da ćemo moći ostvariti planove koje smo zamislili, jer nam ostvarenje planova daje osjećaj ispunjenja.

Ono što nas danas najviše frustrira je osjećaj nepredvidljivosti. Ne znamo što nas čeka, jer to nitko ne može točno predvidjeti. Potrebna nam je nekakva struktura, temelj na kojem ćemo graditi predvidljive buduće korake. Struktura daje osjećaj sigurnosti i osjećaj da ipak na nekom području možemo znati što nas čeka. To ne možemo napraviti na globalnoj razini, ali možemo organizirati svoj život na najpredvidljiviji mogući način i time ga učiniti onoliko predvidljivim koliko god nam to okolnosti dopuštaju. Jednostavno rečeno – ono što možemo je napraviti raspored za sebe.

Uspostavljajući raspored i strukturu svog dana ili tjedna, počinjemo raditi planove za sebe, makar bili i različiti od onih koje smo dosad imali, što će pomoći premostiti osjećaj nepredvidljivosti – točno vrijeme kad ustajemo, kad radimo, kad ručamo, kad gledamo vijesti, kada i koliko smo na društvenim mrežama, za koga i na koji način brinemo. Pridržavanje vlastitog rasporeda dat će osjećaj da nam se planovi ostvaruju i da svoj život kroz to možemo sagledati i predvidjeti. Uspostavite i konkretan vremenski okvir s dogovorima za svoje aktivnosti i komunikaciju. Ako dogovorite kavu s prijateljicom preko video poziva u petak u 11 sati na 20 minuta, to će biti događaj kojem se možete veseliti, za njega se pripremati i jedva čekati da se ostvari. Svoje planove poželjno je podijeliti i uskladiti s ljudima s kojima živite.

Štošta novo moramo naučiti iz situacija koje su nas zatekle. Nema stručnjaka na ovom području. Nema onih s iskustvom koji bi nam mogli reći što da radimo. Nikad se nismo nosili s pandemijom ili potresom, a kamoli sve to u isto vrijeme. Ne znamo što možemo očekivati, ne možemo predvidjeti. Nitko ne može. Ali ako dobro izvedemo sve što god se može dobro izvesti u ovoj situaciji, mi ćemo znati  – i jednom, za nekoga, postati stručnjaci s iskustvom.