Posljednjih tjedana mnogo se govori o normalnom i „novom normalnom“, i potpuno je nejasno što to zapravo znači. 

Normalnim se nazivalo ono stanje koje je bilo redovno, uobičajeno, na koje su svi navikli, ono koje je odgovaralo propisima, pravilima i običajima. I naravno, od svih se očekuje da se uklope u te okvire, jer ako samo malo iskorače iz njih, više „nisu normalni“. Problem i nastaje u trenutku kad „normalno“ postane isključivo pravilo za sve i ne dozvoljava nikakva odstupanja, kad mu je cilj disciplinirati i ukalupiti baš svakog u svoj normalitet.

U ovom trenutku došli smo do ruba nečeg na što smo navikli i što nam je poznato. Natrag nema, a naprijed je teško zakoračiti, jer ne znamo što je iza tog koraka. Javlja se strah od nepoznatog, nesigurnost, neizvjesnost. Nitko ne daje upute, a kamoli garanciju za ono što nas čeka. 

Mnogi pojedinci već su bili na takvom mjestu, rijetko kad dobrovoljno i namjerno, znatno češće kada su ih na to prisilile životne okolnosti. Baš zato pojedinačni slučajevi nisu bili primjećivani, svaki pojedinac bio je prepušten sebi i svom koraku na nepoznato mjesto. 

Sad se to dogodilo na globalnoj razini, pa je i postalo tema – novog normaliteta. Pravila koja su vrijedila mahom više ne vrijede, jasno je da po starom više ne može. Novih još nema, dok većina samo čeka da budu propisana, kako bi se imali čemu prilagoditi, bilo da im se nova pravila sviđaju ili ne. Zato kad čujemo „novo normalno“, za mnoge to znači – aha, od sada će biti tako i to je ok, imam nešto prema čemu se mogu ravnati.

Nema jednostavnog odgovora na pitanje što je normalno ili što je novo normalno, a posebno ne na globalnoj razini.  Bolje pitanje bilo bi – što je kome normalno? Jer normalitet je prilično osobna stvar, tako dugo dok svatko snosi posljedice i preuzima odgovornost za svoje normalno.

I baš zato, čak i ako to nismo radili nikada do sad, čini se da je došlo  vrijeme da najprije preispitamo  i nanovo definiramo svoje normalitete – što želimo zadržati jer je važno i vrijedno, što više ne želimo u svom životu jer nam više ničemu ne služi, a što želimo da bude novo i drugačije.