Jedan dio mene želi napredovati, a drugi dio kao da me drži na mjestu.

 

Imam 47 godina, a i danas se pored svog oca osjećam kao da imam 5.

 

Točno znam što joj želim reći, a kad je sretnem, javi se neki dio koji radi nešto sasvim drugačije.

 

Ima jedan dio mene koji se zamrzne svaki put kad moram govoriti pred većom grupom ljudi.

 

Unutarnji dijelovi – sve smo to mi, ali neki od tih dijelova uskaču neplanirano i neprikladno, pa se čini da nas sabotiraju i da ne možemo s njima izaći na kraj. Štite nas, a ostavljaju dojam kao da nam podmeću nogu. Što im treba? Da se izraze, upoznaju, usklade i omoguće nam da živimo kao cjelovito biće.