Neuro-lingvistička psihoterapija suvremen je način pomaganja ljudima koji se nalaze u krizama i poteškoćama, bilo da su uzrokovane ubrzanim ritmom svakodnevnog života, traumama i strahovima iz prošlosti, brigom za budućnost, gubicima, bolestima, narušenim međuljudskim odnosima ili životnim okolnostima.

 

Razvijena je u Njemačkoj kao psihoterapijska metoda proizašla iz Neuro-lingvističkog programiranja (NLP) i kao psihoterapijski pravac certificirana je kod EAP (Europskog društva za psihoterapiju). 

Neuro-lingvistička psihoterapija je ugovorna terapija usmjerena na aktiviranje klijentovih potencijala, traženje rješenja i postizanje cilja. 

Najvažnija značajka Neuro-lingvističke psihoterapije je sistemski, cjelovit pristup koji ima fokus na procesnoj razini. Podjednako je usmjeren na tjelesne, emocionalne i kognitivne aspekte, te njihovu integraciju na svjesnom i nesvjesnom nivou, kao i kognitivno-analitički pristup, gdje se:

Neuro – odnosi na neuronsku mrežu koja prima podražaje, obrađuje ih i zatim šalje odgovor u okolinu.

Lingvističko – odnosi na jezik, zato što iskustva razumijemo, dajemo im značenje i opisujemo jezikom, odnosno govorom. 

Psihoterapija – odnosi na unutarnje procese, jer razmišljanje, stavovi i uvjerenja određuju sliku koju imamo o sebi i svijetu i upravljaju našim ponašanjem.

Svaka osoba je jedinstvena i ima pravo na jedinstveni pristup, zato se Neuro-lingvistička psihoterapija temelji na zajedničkom radu klijenta i terapeuta, točnoj definiciji njihovih uloga u terapijskom procesu, kao i cilja prema kojem je klijent usmjeren.